Od pogleda do dodira: moja neočekivana ljubavna priča

Bila je to večer kad se sve činilo običnim, ali zrak oko nas bio je nabijeni elektricitetom koji nisam mogao ignorirati. Njegovi oči nisu se odmah susrele s mojima, ali kad su to napokon učinile, srce mi je poskočilo. Bio je uistinu tu, predamnom, ali taj prvi pogled bio je poput tihog obećanja — obećanja nečeg što još nisam mogla imenovati.

Njegov osmijeh bio je lagan, gotovo neprimjetan, ali u njemu je bilo nešto opojno, nešto što je moglo rastopiti svaku barijeru u meni. Osjećala sam kako mi dah postaje plitak dok je prilazio. Svaki njegov pokret bio je precizan, svjestan — od načina na koji je podizao šalicu kave, do načina na koji mu se pramenovi kose spuštaju na čelo.

Kada je prvi put dotaknuo moju ruku, bio je to lagan, gotovo istraživački dodir. Ali odmah nakon toga, osjetila sam toplinu koja se širila kroz cijelo tijelo, svaki živac na oprezu, svaki osjećaj napetosti pretvarao se u ugodu. Njegovi prsti sporo su se spustili niz moj dlan, a u tom trenutku vrijeme se činilo da stane. Njegov dodir nije bio samo fizički, bio je i emotivan — pun namjere, prisutnosti i tihog priznanja želje.

Naše oči nisu se odvajale ni na trenutak, dok su se naši udusi stapali u tihom, gotovo hipnotičkom ritmu. Njegov dah bio je topao na mom vratu, a lagani poljubac, gotovo neprimjetan, poslao je valove užitka kroz svaki dio mog tijela. Svaki dodir bio je istraživanje, svaka kretnja šaputanje koje govorilo više od riječi.

Kako su minute prolazile, granice su se topile. Njegovi poljupci postajali su dublji, intenzivniji, dok su naši prsti istraživali svaki kutak tijela, svaki osjetljiv trenutak. Osjećala sam ga u sebi, ne samo fizički, već i kroz pogled, kroz način na koji me držao, kroz tišinu ispunjenu očekivanjem i željom.

I dok smo stajali tako blizu, svijest o svijetu oko nas nestajala je potpuno. Bili smo samo mi, trenutak i strast koja je izbijala iz svakog pogleda, svakog dodira, svakog tihe riječi koja je šaptana u mraku.